Tempera
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
![](http://chped.net/https/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bd/Duccio_The-Madonna-and-Child-128.jpg/250px-Duccio_The-Madonna-and-Child-128.jpg)
Tempera (lat. temperare miješati) je slikarska tehnika kod koje se boja u prahu razrijedi otopinom ljepila, a zatim se dodaju vezivna sredstva (žumanjak, arapska guma, ocat i dr.). Tako dobijeni pigmenti razrijeđuju se sa vodom. Temperom se može slikati na raznim podlogama: na drvetu, papiru, platnu, staklu, zidu i dr.
Glavne karakteristike tempere su: gustoća i neprozirnost. Sjaj se postiže lakiranjem, jer je sama boja suha. Boje se nanose u tankom sloju jer se inače ljušte i pucaju.
Slikanje temperom vrlo je staro; poznavali su ga već Egipćani (portreti mumija), a antički Grci su se uz enkaustiku služili i temperom. Istom tehnikom slikane su bizantijske ikone i ploče ikonostasa. U vrijeme renesanse ova je tehnika dostigla vrhunac, tokom vremena zamjenjuju je uljane boje koja pružaju veće mogućnosti nijansiranja.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]