Primarni transkript
![](http://chped.net/https/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/43/Transcription_label_en.jpg/300px-Transcription_label_en.jpg)
Primarni transkript ili primarni prepis je jedanostruka ribonukleinska kiselina (RNK), koja nastaje kao proizvod transkripcije smislenog polulanca DNK. Nakon prerade daje različite zrele RNK proizvode, kao što su iRNK, tRNK i rRNK. Primarni transkripti su preedodređeni da budu iRNK u modifikaciji pripreme za translaciju. Naprimjer, prekursor RNK (pre-iRNK) je vrsta primarnog transkripta koji postaje RNK (iRNA) nakon obrade.[1][2][3][4][5][6]
Postoji nekoliko koraka koji doprinose proizvodnji primarnih transkripata. Svi oni uključuju niz interakcija koje pokreću i završavaju transkripciju DNK u jedru eukariota. Određeni faktori igraju ključnu ulogu u aktiviranju i inhibiciji transkripcije, koji su reguliraju proizvodnju primarnog transkript. Transkripcija proizvodi primarne transkripte koji se dodatno modificiraju u nekoliko procesa. Ovi procesi uključuju 5 'kapu, 3'-poliadenilaciju i alternativnu preradu. Konkretno, alternativna prerada direktno doprinosi raznolikosti iRNK u ćelijama. Modifikacije primarnih transkripata dodatno su studirane u istraživanjima koja traže veće znanje o ulozi i značaju tih transkripata. Eksperimentalne studije na osnovu molekulske promjene u procesuiranju primarnih transkripata prije i nakon transkripcije dovele su boljeg razumijevanja bolesti koje uključuju primarne transkripte.
Proizvodnja primarnog transkripta[uredi | uredi izvor]
Prvi korak koji je u proizvodnji primarnih transkripata uključuje niz molekulskih interakcija koje iniciraju transkripciju DNK u jedrima ćelija. Određene DNK sekvence se prepisuju da proizvedu različite RNK proizvode koji će se prevesti u funkcijske proteine za mobilnu upotrebu. Da bi se pokrenuo proces transkripcije u jedru neophodno je opružanje dvostrukog heliksa neodmotane DNK i raskidanje vodikoveih veza i povezivanje kompatibilnih nukleinskih kiselina DNK. Jedan polulanac je predložak DNK i se koristi se za transkripciju jednolančane primarne iRNK. Ova DNK je vezana za RNK polimeraze promotorskoj regiji gena u molekuli DNK.
![](http://chped.net/https/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e9/Transcription.jpg/250px-Transcription.jpg)
U eukariota, tri vrste RNK - rRNK, tRNK i iRNK-proizvodi zasnovani su na aktivnost tri različite RNK polimeraze, dok je u prokariota postoji samo jedna RNK polimeraze u stvaranju svih vrsta RNK molekula.[7] RNK polimeraza II eukariota transkribira priparni prepis koji se prerađuje u iRNK, iz antisens DNK predloška u 5' ka 3' smjeru, a to novosintetizirani primarni transkript je komplementaran antisense lancu DNK. RNK polimeraza II gradi primarni transkript koristeći set od četiri specifične ribonukleozidna monofosfatna ostataka (adenozinmonofosfat (AMP), citidin monofosfat (CMP), guanozin monofosfat (GMP), i uridin monofosfat (UMP)) koji se kontinuirano dodaju na 3' hidroksilne grupe na 3' kraju rasta iRNK.[8]
Studije primarno-transkripatnih proizvoda RNK polimeraze II otkrivaju da određeni primarni transkript prosječno sadrži 7.000 nukleotida, a neki rastu u dužinu i do 20.000 nukleotida.[9] uključujući i egzonske i intronske sekvence unutar primarnog transkripta, što objašnjava veličinu razlika između većih primarnih transkripata i manjih, zrelih iRNK molekula, spremnih za prevođenje na proteine.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
- ^ Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN 0-8153-3218-1.
- ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
- ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
- ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
- ^ http:. //www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK21853 /; NCBI, WH Freeman, New York.
- ^ Strachan T.Read A. P. (2004): Human molecular genetics 3.http: //books.google.com/books id = g4hC63UrPbUCGarland Science | ISBN 978-0-? 8153. -4184-0.}}
- ^ http:. //www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK28319/, NCBI, Garland Science, New York}}.