Idi na sadržaj

Moja draga Klementina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Moja draga Klementina
RežiserJohn Ford Izmijeni na Wikipodacima
Producent
  • Samuel G. Engel Izmijeni na Wikipodacima
Scenarist(i)
  • Samuel G. Engel Izmijeni na Wikipodacima
Uloge
  • Henry Fonda
  • Victor Mature
  • Linda Darnell
  • Walter Brennan
  • Grant Withers
  • Ward Bond
  • Tim Holt
  • Cathy Downs
  • Russell Simpson
  • John Ireland
  • Jane Darwell
  • Alan Mowbray
  • J. Farrell MacDonald
  • Roy Roberts
  • Mae Marsh
  • William B. Davidson
  • Jack Pennick
  • Frank Ellis
  • Kermit Maynard
  • Earle Foxe
  • Louis Mercier
  • Harry Woods
  • Charles Stevens Izmijeni na Wikipodacima
Muzika
  • Cyril J. Mockridge Izmijeni na Wikipodacima
KinematografijaJoseph MacDonald Izmijeni na Wikipodacima
Montaža
  • Dorothy Spencer Izmijeni na Wikipodacima
Produkcija
  • 20th Century Fox Izmijeni na Wikipodacima
Distributer
Premijera
  • 1946
  • 16 oktobar 1946
  • 17 oktobar 1946 Izmijeni na Wikipodacima
Trajanje92 minuta Izmijeni na Wikipodacima
Zemlja

Moja draga Klementina američki je vestern film snimljen 1946. u režiji Johna Forda i u kojem je Henry Fonda u glavnoj ulozi Wyatta Earpa tokom perioda koji je prethodio sukobu u O.K. Corralu. U sporednim ulogama se pojavljuju Victor Mature (kao Doc Holliday), Linda Darnell, Walter Brennan, Tim Holt, Cathy Downs i Ward Bond. Naslov filma je pozajmljen iz tematske pjesme "Oh My Darling, Clementine", djelomično pjevane tokom uvodne i završne špice. Scenarij je zasnovan na biografiji Wyatt Earp: Frontier Marshal autora Stuarta Lakea, kao i dva ranija filma, oba nazvana Frontier Marshal (snimljena 1934 i 1939, respektivno). Otkriveno je da je knjiga krajnje netačna i Wyatt je iznio mnogo otvorenih laži o sebi, svojoj braći i događajima oko sukoba kod O.K. Korala u razgovoru s Lakeom i režiserom Fordom.

Film Moja draga Klementina mnogi filmski kritičari smatraju jednim od najboljih vesterna ikada snimljenih. Godine 1991. Kongresna biblioteka proglasila je film "kulturološki, historijski ili estetski značajnim" i odabran je na čuvanje u Nacionalni filmski registar Sjedinjenih Država. Bio je među trećom godišnjom grupom od 25 filmova uvrštenih u registar.[1]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Uvod u snimanje[uredi | uredi izvor]

Godine 1931. Stuart Lake je objavio prvu biografiju dvije godine nakon Earpove smrti. Lake je prepričao priču u knjizi "Moja draga Klementina" iz 1946. za koji je Ford otkupio filmska prava na snimanje. Utvrđeno je da su dvije knjige uglavnom izmišljene priče o braći Earp i sukobu kod O.K. korala i njihov sukob sa odmetnicima kao što su: Billy Clanton, Tom McLaury i njegov brat Frank McLaury. Sukob je bio relativno nepoznat američkoj javnosti sve dok Lake nije objavio dvije knjige i nakon snimanja filma.[2]

Režiser John Ford je rekao da je Earp, kada je Ford pomoćnik na rekvizitima u ranim danima nijemog filma, posjećivaoo prijatelje koje je poznavao iz dana Tombstonea koji su bili na snimanjima. "Davao sam mu stolicu i šoljicu kafe, a on mi je pričao o sukobu kod O.K. korala. Tako da smo u filmu "Moja draga Klementina" uradili tačno onako kako je bilo."[3][4]Ford nije želio da snimi film, ali je njegov ugovor zahtijevao da snimi još jedan film za 20th Century Fox.[5]

U svojim kasnijim godinama, Wyatt i Josephine Earp su naporno radili kako bi eliminirali bilo kakvo spominjanje Josephinine prethodne veze s Johnnyem Behanom ili Wyattove prethodne vanbračne veze s Matty Blaylock. Uspješno su držali Josephinino ime van Lakeove biografije o Wyatt-u, a nakon što je umro, Josephine je zaprijetila da će tužiti filmske producente ako je neko spomene.[6]Lake se dopisivao sa Josephine, i tvrdio je da je ona pokušala utjecati na ono što je napisao i ometala ga je na sve moguće načine, uključujući savjetovanje s advokatom. Josephine je insistirala da nastoji zaštititi nasljeđe Wyatta Earpa.[7]

Nakon filma Obračun kod O.K. Corrala (u kojoj je John Ireland portretirao još jednu stvarnu figuru Johnnya Ringa) snimljen je 1957. godine, a obračun je postao poznat po tom imenu.]]

Pisanje scenarija[uredi | uredi izvor]

Konačni scenarij filma značajno varira od historijskih činjenica kako bi se stvorio dodatni dramatični sukob i karakter. Clementine Carter nije historijska ličnost, a u ovom scenariju izgleda kao spoj dva lika Big Nose Kate i Josephine Earp. Earpovi također nikada nisu bili kauboji, goniči ili vlasnici stoke. Važni elementi zapleta u filmu i lični detalji o glavnim likovima bili su dobro prilagođeni za film.[8]

Newman Haynes Clanton je zapravo umro prije obračuna i vjerovatno nikada nije sreo nekog od Earpova. Doc je bio zubar, a ne hirurg, i preživio je pucnjavu. James Earp, koji je prikazan kao najmlađi brat i prvi koji je poginuo u priči, zapravo je bio najstariji brat i živio je do 1926. Ključne žene u Wyattovim i Docovim životima—Wyattova vanbračna žena Josephine i Docova vanbračna supruga Big Nose Kate—nisu bile prisutne u Lakeovoj originalnoj priči i također su držane podalje od filma. Film daje datum obračuna kao 1882. iako se zapravo dogodio 1881. godine.[1]Po izlasku iz Tombstonea, putujući glumac, Granville Thorndyke (Alan Mowbray), oprašta se od starog vojnika, "tate" (Francisa Forda, starijeg brata Johna Forda), sa stihovima iz pjesme Josepha Addisona The Campaign: "Velike se duše po instinktu jedna drugoj okreću, zahtijevaju vjernost, a u prijateljstvu izgaraju..."

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Veći dio filma je snimljen u Monument Valley, slikovitoj pustinjskoj regiji koja se prostire na granici Arizone i Utaha koja se koristila i u drugim filmovima Johna Forda. Udaljeno je 800 kilometara od grada Tombstone u južnoj Arizoni.[9]Nakon što je vidio predpremijernu projekciju filma, šef studija 20th Century Fox-a Darryl F. Zanuck mislio je da je Fordov originalni rez predugačak i da ima neke slabe tačke, pa je dao Lloyd Bacon snimiti nove snimke i ponovo montirati film.[1]Zanuck je pustio Bacona da isječe 30 minuta filma.[5]

Iako Fordova originalna verzija filma nije preživjela, u filmskoj arhivi UCLA otkrivena je verzija "prije objavljivanja" koja datira nekoliko mjeseci nakon preliminarne projekcije; ova verzija čuva neke dodatne snimke, kao i alternativnu muziku i montažu. Filmski restaurator sa univerziteta UCLA Robert Gitt montirao je verziju filma koja uključuje neke od ranijih verzija.[10]Značajna promjena je posljednja scena filma: u izdanju iz 1946. Earp ljubi Klementinu na rastanku; u Fordovom originalu, on se rukuje s njom.[11]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Film se općenito smatra jednim od najboljih vesterna koje je napravio John Ford[12][13]i jedan od njegovih najboljih filmova u cjelini.[14]Na Rotten Tomatoes film ima stopostotnu ocjenu odobravanja s prosječnom ocjenom 8,80/10, na osnovu 32 recenzije. Konsenzus kritičara na web-stranici glasi: "Čudno i hladno samouvjereno, Moja draga Klementina je definitivna dramatizacija legende Wyatta Earpa koja puca i pogađa svoju metu u prozračnom stilu."[15]

U vrijeme prikazivanja, Bosley Crowther je pohvalio film i napisao: "Eminentni režiser, John Ford, je čovjek koji se snalazi s vesternom kao niko u filmskoj profesiji. Prije sedam godina njegov klasik Poštanska kočija veoma je blizu likovnoj umjetnosti u ovom žanru, a sada, skoro da ga je sustigao s Mojom dragom Klementinom... Ali čak i sa standardnom vestern fikcijom – a to je ono što je scenarij dočarao – g. Ford može izazvati fine senzacije i zadivljujuća raspoloženja. Od trenutka kada Wyatt i njegova braća budu otkriveni na širokom i prašnjavom području, kako prate stado stoke do daleke obećane zemlje, dolazi do tonskog izražaja slikovitog autoriteta - i on se održava tokom filma. Svaka scena, svaki kadar je proizvod oštrog i osjetljivog oka - oka koje duboko razumije ljepotu grubih ljudi i surovog svijeta."[16]Variety je napisao: "Zaštitni znak režije Johna Forda jasno je utisnut na filmu sa prigušenim svjetlima, blago kontrastnim raspoloženjima i odmjerenim tempom, ali se uočava sklonost ka stilizaciji radi stilizacije. U nekoliko tačaka film dolazi do mrtve tačke da bi se omogućilo Fordu da uhvati neki umjetnički efekat."[17]

Režiser Sam Peckinpah je smatrao film svojim omiljenim vesternom,[18]i odao mu počast u nekoliko svojih vesterna, uključujući Major Dundee (1965) i Divlja horda (1969). Slično, režiser Hayao Miyazaki ga je nazvao jednim od svojih 10 omiljenih filmova.[19]Pedeset godina nakon prikazivanja, Roger Ebert je recenzirao film i uključio ga u svoju listu "Velikih filmova.[12] Napisao je da je film bio "jedan od najslađih i najdobrodušnijih od svih vesterna“, ali neobičan po tome što je romansa između Earpa i Clementine bilo srce filma, a ne sam obračun.

Matt Bailey je 2004. godine sažeo njegov značaj: "Ako postoji jedan film koji zaslužuje svaku riječ hvale ikada izgovorenu ili napisanu o njemu, to je "Moja draga Klementina" Johna Forda. Možda najveći film u karijeri punoj sjajnih filmova, nedvojbeno najbolje ostvarenje u bogatom i veličanstvenom žanru, i nesumnjivo najbolja verzija jednog od najtrajnijih američkih mitova, film je neosporan i pravi klasik."[20]U anketama Britanskog filmskog instituta Sight & Sound iz 2012. godine, sedam kritičara i pet režisera proglasili su ga jednim od svojih 10 omiljenih filmova.[21]

Godine 2012. režiser Michael Mann nazvao je Moju dragu Klementinu jednim od svojih 10 omiljenih filmova, navodeći da je to "možda najbolja drama u vestern žanru" i da "postiže skoro savršenstvo" u snimanju i montaži.[22]Bio je to i omiljeni film predsjednika Harryja Trumana.[23]Japanski režiser Akira Kurosawa naveo je film kao jedan od svojih 100 omiljenih filmova.[24]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Zajedljivi Walter Brennan nije volio Johna Forda tako da više nikada nije radio s njim. Jednom kada je Brennan imao problema da uzjaši na sedlo, Ford je viknuo: "Zar ne znaš čak ni da uzjašiš konja?" Brennan je uzvratio: "Ne, ali dobio sam tri Oscara za glumu!"
  • Johna Forda je filmski historičar pitao zašto je promijenio historijske detalje čuvenog obračuna ako mu je, kako je tvrdio, pravi Wyatt Earp sve o tome ispričao u filmu na setu filma iz 1920-ih. "Da li vam se svidio film?" Ford je upitao, na što je historičar odgovorio da mu je to jedan od omiljenih. "Šta još želiš?" odbrusio je Ford.
  • Walter Brennan, John Ireland i Grant Withers morali su sami da jašu i snimaju u sceni u kojoj banda jaše kroz grad tokom pješčane oluje. John Ford je koristio moćnu mašinu za vjetar i rekao glumcima da pucaju iz pištolja blizu ušiju konja kako bi ih natjerali da podivljaju.
  • John Ford, koji je u mladosti poznavao pravog Wyatta Earpa, tvrdio je da je način na koji je u ovom filmu izveden Obračun kod O.K. korala bio način na koji mu je to objasnio sam Earp, uz nekoliko izuzetaka. Ford je upoznao Earpa preko Harryja Carreyja.
  • John Ford je želio snimati u Monument Valleyu u Utahu, koji se pokazao kao savršeno mjesto za Poštansku kočiju (1939) i koji će brzo postati njegova omiljena lokacija i krajolik koji je najbliže povezan s njegovom vizijom Starog Zapada. Međutim, pravi grad Tombstone u Arizoni, leži na južnom kraju države, bliže granici Arizone i Meksika. Zato je dao izgraditi komplet cijeli grad po cijeni od 250.000 dolara. Ford je također odabrao Monument Valley jer je želio donijeti posao tamošnjoj ekonomski depresivnoj zajednici Navaho indijanaca.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Nixon, Rob. "The Big Idea Behind My Darling Clementine". Turner Classic Movies. Pristupljeno 17 April 2013.
  2. ^ Goodman, Michael (July 30, 2005). Wyatt Earp. The Creative Company. str. 95. ISBN 9781583413395.
  3. ^ Hutton, Paul Andrew (May 7, 2012). "Wyatt Earp's First Film". True West. Arhivirano s originala, March 5, 2016. Pristupljeno 3 November 2015.
  4. ^ Gallagher, Tag (1986). John Ford: the Man and His Films. Berkeley: University of California Press. str. 234. ISBN 978-0-520-06334-1.
  5. ^ a b Faragher, John Mack (1996). "The Tale of Wyatt Earp: Seven Films". u Carnes, Mark C. (ured.). Past Imperfect: History According to the Movies. New York: Henry Holt. str. 154–161. ISBN 9780805037593.
  6. ^ Rosa, Joseph G. (1979). The Gunfighter: Man or Myth?. University of Oklahoma Press. str. 156. ISBN 978-0-8061-1561-0.
  7. ^ Šablon:Cite letter
  8. ^ "Never Let the Truth Get In the Way of a Good Story". Signal Intrusions. March 8, 2013. Arhivirano s originala, 23. 10. 2022. Pristupljeno 23. 6. 2024.
  9. ^ "Google Maps".
  10. ^ Turan, Kenneth (April 5, 1995). "Unearthing Hollywood Treasures – Movies: The annual extravaganza from UCLA's Film and Television Archive offers a cornucopia of treats". Los Angeles Times. Pristupljeno 3 November 2015.
  11. ^ Arnold, Jeremy; Steiner, Richard. "My Darling Clementine(1946) – Notes". Turner Classic Movies. Pristupljeno 12 May 2024.
  12. ^ a b Ebert, Roger. "My Darling Clementine". Pristupljeno 22 October 2014.
  13. ^ Maltin, Leonard. "Leonard Maltin Ratings & Review". Turner Classic Movies. Pristupljeno 22 October 2014.
  14. ^ Eggert, Brian (October 7, 2008). "My Darling Clementine (1946)". Deep Focus Review. Pristupljeno 22 October 2014.
  15. ^ "My Darling Clementine". Rotten Tomatoes. Pristupljeno 3 November 2015.
  16. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom NYTrvw
  17. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom VtyRvw
  18. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Erickson
  19. ^ "Hayao Miyazaki named his 10 favourite films of all time". faroutmagazine.co.uk (jezik: engleski). 2022-01-05. Pristupljeno 2022-11-18.
  20. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Bailey
  21. ^ "Votes for My Darling Clementine (1946)". British Film Institute. Arhivirano s originala, April 13, 2020. Pristupljeno February 21, 2016.
  22. ^ "Michael Mann | BFI". Arhivirano s originala, February 23, 2016.
  23. ^ Nashawaty, Chris (29 October 1993). "All the Presidents' (Favorite) Movies". Entertainment Weekly. Meredith Corporation. Pristupljeno 7 March 2019.
  24. ^ Thomas-Mason, Lee (January 12, 2021). "From Stanley Kubrick to Martin Scorsese: Akira Kurosawa once named his top 100 favourite films of all time". Far Out Magazine. Pristupljeno 23 January 2023.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Logo Wikicitata
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: Moja draga Klementina
Preuzeto iz "https://bs.chped.com/w/index.php?title=Moja_draga_Klementina&oldid=3629062"